Nakon brutalnog incidenta na plaži Kempinski, oglasili se vlasnici susjednih parcela
Slučaj „Cvita“ iz Lovrečice poprimio tragične razmjere. Čitava obitelj mora iseliti na cestu.
Objavljeno: 16.04.2026 u Objavljeno: 19:30
Cvita Liščević:“ On je lopov, strpajte ga u zatvor, strpajte ga u zatvor!“
Lovrečica- Puna četiri sata odvijala se dramatična situacija u Lovrečici, ulici Slanik 15, ispred doma obitelji Stjepana i Cvite Liščević, s dvoje malodobne djece koje je danas prema zaključku Općinskog suda Pazin- stalna služba Poreč trebalo iseliti iz prizemnog stana, u vlasništvu Tadije Šarca (87) iz Novigrada. Obitelj je trebalo praktički izbaciti iz jedine nekretnine u kojoj stanuju na ulicu, jer ne posjeduju nikakvu imovinu, a da im nije osiguran nikakav alternativni smještaj, čak ni nužni. Niti se igdje u sudskim spisima, presudama, rješenjima i zaključcima spominje ovrha/iseljenje uz adekvatan smještaj nesretne obitelji. Vlasništvo nekretnine je očito presudan argument za provedbu presude, pa se zanemaruje zbrinjavanje ubogih stanara kao ljudskih bića, od kojih je, ističemo, Cvita osoba s invaliditetom, lišena poslovne sposobnosti o kojoj suprug Stjepan skrbi 24 sata, a sinovi su maloljetni.
Kronologija slučaja „Cvita“
Iseljenje je pokrenuo tužitelj Tadija Šarac pred OS Pazin-stalna služba Buje i nakon šest godina sudskih procesa tužitelj je uspio u naumu lišavanja četveročlane obitelji jedinog krova nad glavom. Obitelji, koja je socijalno i zdravstveno ugrožena, ekonomski osiromašena, i zapravo bespomoćna u sustavu i državi gdje vlada novac i “duboke veze” onih na poziciji moći.
Dodajmo još i ovu tešku ironiju, da je činu potresne deložacije ili suptilnije rečeno ovrhe, osim opunomoćenih odvjetnika stranaka u postupku, ovrhovoditeljice iz Poreča, i službenih osoba u provedbi deložacije, prisustvovao i sam Šarac koji ni u jednom trenutku mučnih pokušaja postizanja dogovora oko odgode ovrhe nije pokazao ni trunku empatije ili iskricu žaljenja, zbog okrutnog postupka iseljena obitelji u nigdinu, a što implicira dalekosežne posljedice tj. duševne traume na sve članove obitelji. Naprotiv, doimao se stameno u svojoj odluci da se provede ovrha.
Foto: Odvjetnik i Šarac sjede
Živi zid mještana prkosio Šarcu
Međutim, susjedi i mještani Lovrečice, pokazali su veliku brigu i prkosnu narav male zajednice u kojoj još postoji, ono što se sve više gubi kao najveća odlika ljudskosti, a to je solidarnost. Solidarnost kada se čovjek zatekne u nevolji, pa su odlučni nastojali, pomoći prosvjedom. Odgoditi deložaciju tako što su sačinili živi zid kao obrambeni štit uz rub ograde doma Liščevičevih uzvikujući protestne povike. Puna četiri sata, koliko je trajala ova agonija nisu napuštali mjesto “zločina”, već su iščekivali konačni ishod ovrhovoditeljice, a “živozidašima” se pridružio i svećenik/župnik Željko Rajčić, koji je s izvanjske strane ograde tješio prestravljenu i uplakanu obitelj Liščević unutar dvorišta.
Kako je došlo do ove kobne ovrhe?
Sve vezano za ovrhu započelo je kad je Šarac tužio Stjepana Liščevića radi iseljenja iz njegove nekretnine na adresi Slanik 15, Lovrečica, u koju je uselio kao suprug Cvite, dok je Cvita na toj adresi prebivala još iz djetinjstva. Općinski sud u Pazinu-Stalna služba Poreč donosi presudu u korist Šarca i Stjepan mora iseliti. Ulaže žalbu na Županijski sud u Puli koji ju odbija kao neosnovanu žalbu tuženika, ali zato izrijekom u presudi stoji napisano da se iseljenje ne odnosi na Stjepanovu suprugu Cvitu ( str.3 presude piše:”…Vezano za žalbene navode tuženika (Stjepana Liščevića) valja reći da se predaji nekretnine od osoba i stvari ne odnosi na njegovu suprugu već samo na njega kao tuženika!).
Foto: Iz presude Županisjkog suda
Zato su se odvjetnici tuženika danas u Lovrečici pozivali na tumačenje presude Županijskog suda prilikom pokušaja ovrhe svih osoba tj. čitave obitelji Liščević, međutim, sudac Alen Barbić i sudska savjetnica Ivana Liović (OS Pazin -stalna služba Poreč) ostali su čvrsto pri svom stajalištu iz donesenog Zaključka (4. ožujka) o ovrsi svih osoba u stanu (etažno vlasništvo E-1; 97m2) i Rješenju (15. travnja) da se provedba ovrhe ne odgađa i da sudski ovrhovoditelj 16. travnja 2026. udaljuje sve osobe iz nekretnine, a ne samo tuženika/ovršenika Stjepana navedenog u presudi (pozivaju se na čl.256, stavak 1, OZ). Stoga nisu prihvaćali ni upućene pisane prijedloge za obustavu ovrhe koje su uložili Stjepan i Cvita putem odvjetnika, najprije 26. ožujka, pa putem podneska 7. travnja 2026., a nisu im ostavili ni prostora da ulože žalbu kao ovršenici u roku od osam dana Županijskom sudu prema uputi o pravnom lijeku u dostavljenom Rješenju danas!
Odgoda ovrhe na 24 sata
Pa ipak, ovrha nije danas provedena prema službenom nalogu, jer se odvjetnički tim Liščevićevih zdušno protivio iseljenju Cvite i maloljetne djece iz stana ostavši pri stajalištu da se preispita presuda i tumačenje Županijskog suda u Puli. U međuvremenu, dok se vodila verbalna pravna bitka usprotivljenih odvjetničkih timova, nastojalo se udobrovoljiti tužitelja Šarca da popusti i dopusti obitelj Liščević barem još 30 dana boravka na toj adresi.
Telefoniralo se sucu u Poreču i tražila odgoda ovrhe, upućen mu je i dopis pravobranitelja za osobe s invaliditetom g. Darija Jurišića u kojem ukazuje da je Cvita Lišćević osoba s invaliditetom lišena poslovne sposobnosti, bez prihoda, o kojoj Stjepan skrbi 24 sata, a HZSR PU Buje nisu obitelji u mogućnosti osigurati alternativni smještaj, pa postoji opasnost od beskućništva osobe s invaliditetom i razdvajanja obitelji. Predložio je odgodu ovrhe do iznalaska adekvatnog smještaja. Međutim, sudac nije prihvatio prijedlog odgode. Nadalje, u Lovrečici se nisu zatekli odgovorni iz Grada Umaga, a prema neslužbenim izvorima doznajemo da je ovrhovoditelju javljeno da ni Grad Umag ne raspolaže s odgovarajućim smještajem za obitelj Liščević, iako im je njihova nemila obiteljska situacija već dugi niz godina dobro poznata.
Četiri sata paklenog iščekivanja o sudbini nesretne obitelji i neuspješne odgode ovrhe svih članova obitelji Liščević završeno je teškim popuštanjem za „milimetar“, tužitelja Šarca, koji se smilovao odgoditi ovrhu do petka, 17. travnja u 15 sati. Stjepan je morao predati ključeve stana njegovu odvjetniku, dok je Cvita bolno cvilila i zapomagala te u najvećem očaju ponavljala:” On je lopov, strpajte ga u zatvor, strpajte ga u zatvor…” Šarac je slavodobitno u jednom trenutku izjavio da je spreman osigurati smještaj obitelji Liščević na 30 dana, ali u istinitost njegovih riječi uvjerit ćemo se sutra, u petak u 15 sati kad bi Lišćevići milom ili “silom” trebali napustiti ovaj jedini krov nad glavom u gradu i državi u kojoj će postati samo još jedan simbol nehumanog poraza i poniženja.
Najduža i neizvjesna noć u njihovom životu je pred njima, ali mi se toplo nadamo da će se javnost solidarizirati kao i brojni mediji koji će im nastojati svojim doprinosom ublažiti nesreću koja ih je snašla. Nadamo se da će Lovrečica u petak postati ljudskije mjesto za život obitelji Liščević u najdubljem smislu riječi!
Na adresi Slanik 15, je nekad bio Cvitin stan
Pred više od dva desetljeća Cvitina majka Šimica, nepismena žena, lišena poslovne sposobnosti, prodala je brojne nekretnine na području Lovrečice, među kojima i ovu spornu dvoetažnu kuću, Tadiji Šarcu i to za vrlo upitnu cijenu. Navodno, vrlo male vrijednosti.
Na Kupoprodajnom ugovoru utisnula je palac, a on je obećao da će im upristojiti prizmeni stan u kojem će ona i kći živjeti, a nakon njezine smrti nastavit će brinuti o Cviti. Međutim, 2008. se useljeva u stan Stjepan Liščević i ženi Cvitom, postaje njezinim skrbnikom i otad započinju nevolje sa stanodavcem tj. vlasnikom Šarcem.
Piše i izvještava: Sanja Bosnić/Izvor sudska dokumentacija/ Dopis pravobranitelja za osobe s inavaliditetom
.jpg%2C%20bron%C4%8Dano%20posu%C4%91e.jpg?1769536883240)
.jpg?1770914971725)
.jpg?1773577099491)
.jpg, dario fo.jpg)
